Nekako u vrijeme dok sam čitao „Kelte“ (Les Celtiques), oko mi je palo na film Lewisa Milestonea iz 1930. godine – All quiet on the western front. Pacifistička je to priča, one vrste kakvu se danas niti jedan od mainstream filmaša ne bi usudio snimiti. Priča koja propituje i zorno prikazuje funkcioniranje ideologije, te u isti mah potiče na neposluh od Boga opravdanog režima, majke domovine ili neke slične besmislice. Isprepletanje fikcije (koju kreira vladajući diskurs moći, svojevrsni zeitgeist) i stvarnosti dovodi, kao i uvijek do nesrazmjera u kojem se Milestoneovi likovi ne mogu snaći i zbog kojega se osjećaju izmještenima iz svoga vlastitog vremena. Za njih, jedina se mogućnost postojanja nalazi unutar okvira one priče koje su im ispričali. Ne bih htio dužiti o ovome filmu, no moram reći koja je poveznica. Velika klaonica dvadesetoga stoljeća, vječni rovovski rat koji je odnio na milijune života kojih su nositelji mahom zaboravljeni (kao i razlozi zbog kojih se ratovalo).

Kao što Erich Maria Remarque (po čijemu je romanu snimljen spomenuti film) propituje smisao ratovanja i pratećih priča, i Hugo Pratt, postavljajući svoga mornara u ludilo krležijanskih volova, konja, topova, vjetra, karteča propituje smisao samoga postojanja. Dok je Corto Maltese stanovnik papirnoatoga svijeta stripa i svoj život provodi u praznome prostoru između kadrova, nije ga bilo teško zamisliti među kadrovima celuloidne trake. Mornarska kapa, dugački cigarillos i ironičan osmijeh među rovovima. Dok se jedan svijet urušavao, a novi izgrađivao, lutajući je mornar nastavljao sa vlastitom potragom za srećom. Ovakav, radikalni individualizam, barem iz perspektive ratnog novogovora, prava je točka prijepora kako u Milestoneovom filmu, tako i u djelu Huga Pratta.

Corta Maltesea posljednji smo put vidjeli na otocima Polinezije, u ne baš sasvim jasnoj ulozi, kombinaciji gusara, borca za slobodu, političkog radikala i običnog besposličara. Sada ga zatičemo među prašnjavim rovovima, iza neprijateljskih linija, kako prevozi ukradeno njemačko zlato crnogorskim pobunjenicima. Nalazimo ga u Irskoj u kojoj se odvija bespoštedna borba između domaćih nacionalista i britanskih imperatora, nalazimo ga među venecijanskim kanalima, u zapetljanoj mreži austrijske špijunaže i tajanstvenog lova na mitsko blago, bespoštedne potrage za južnoameričkim El Doradom. U prepletanju stvarnosti, u kombinaciji rovovskih smrti sa posljednim zrakama umirućeg avanturizma romantične sorte, nalazimo Corta Maltesea kako spava pod megalitima Stonehengea i zajedno sa Oberonom, Morigann i svitom keltskih stanovnika snova ratuje protiv germanskih božanstava i sprječava ponovno osvajanje keltske Britanije od strane Saksonskih osvajača.

Na prvi pogled, nije riječ ni o čemu posebnom. Bilo koji akcijski junak američke ili talijanske strip produkcije po stoti je put spasio svijet, uništio horde neprijatelja i bio u stotinama tajanstvenih ili zabranjenih gradova, špilja, močvara i svih zamislivih smrdljivih mjesta od kojih bi se prosječnom civiliziranom građaninu Mitteleurope u najmanju ruku zgadio život. Desetci profesionalnih crtača stripa bolji su (tehnički) u prikazivanju anatomije, pozadina i perspektive i pokreta. U usporedbi sa nekim suvremenijim stripovima, Corto Maltese izgleda kao da ga je crtalo malo dijete. Gdje se onda skriva tajna lutajućega mornara? Kako objasniti neizrecivu čaroliju Prattovoga svijeta i da li ju je uopće potrebno objašnjavati?

Prattov je crtež, tijekom karijere, varirao od boljeg ka lošijem, no čitav je Cortov put popraćen valovitim, nejasnim linijama, crno-bijelim kolažiranjem koje je ponekad graničilo sa karikaturom. Boja, dodana nakadno u francuska izdanja Corta Maltesea, nije unijela dodatni život u lik i djelo Corta Maltesea (kao što se vjerojatno pretpostavljalo), jer je ovaj toga imao i previše. Pratt je spojio mitske lokacije usječene u kolektivnu memoriju kao simbol prošlih (a samim time i boljih) vremena sa nestalnim elementom, prototipom čovjeka s kakvim su se svi u nekom trenutku svoga postojanja htjeli poistovjetiti. Dok Cortova potraga za vlastitim mjestom u svijetu koji ga odbacuje kao apstrakciju i dalje traje, čitatelju je u zadatak ostavljeno da oboji crno-bijeli svijet strip albuma, unese u njega vlastitu kulturnu naobrazbu (ma kolika ona bila) te na taj način ispuni rupe u značenjima, brojne aluzije i nedovršene smjerove naracije. Priče o Cortu skupljene unutar ovih korica funkcioniraju na taj način. Niti jedna nema čvrstoga fabularnog kraja, već su mnoge opcije ostale otvorene, ostavljajući u zadatak čitatelju da dovrši započeta putovanja. Ono što nije pod čitateljevom kontrolom, jest to da se Corto Maltese uvijek iznova, iz priče u priču, pojavljuje. Bilo da se druži sa Hemingwayem, ili spava pod maglama Stonehengea, Corto Maltese, više simbol no „akcijski junak“ odoljeva svim pokušajima da ga se strpa u ladicu te da mu se na taj način, definitivno zacrta sudbina.

Prattovo viđenje prvoga svjetskog rata ne pristaje uz standardiziranu crno-bijelu podjelu dobrih protiv zločestih. Čak i unutar rovova, opterećnih singularnom idejom preživljavanja (što i nije neka nevažna stvar), otvara se mogućnost individualnom putu. Kakvom i s kakvim posljedicama, pitanja su koja ostaju, barem donekle, bez odgovora.

Prattovi Kelti druga su knjiga u biblioteci Corto Maltese u izdanju Bookglobea. Prvi val tih izdanja na tržište je iznjedrio tri knjige. Uz Baladu i Kelte, ostaju još i Sjećanja (o kojima ćemo ovdje još pisati). Na žalost, naslovnice prvih triju izdanja, svojim blještavilom i nemuštom grafikom, narušavaju cjelokupan dojam ovih izdanja. No, kako su iste posljedica inzistiranja francuskoga nositelja prava, hrvatski se izdavač i ne može držati odgovornim za njih. U svakom slučaju, veliko djelo devete umjetnosti i svjetskog kulturalnog naslijeđa, vratilo se na hrvatsko tržište. Želimo mu dobar boravak na njemu.

Ocjena: 9/10
Izdavač: Bookglobe, 2007.
Cijena: 139 kuna

Autor: Matko Vladanović

++STRIP ALBUM HUGO PRATT - KELTI