Neki od vas možda se i sjećaju američkog filma iz druge polovice četrdesetih, filma koji je više ili manje definirao filmski jezik o povratnicima iz Drugog svjetskog rata (sve dok raspad holivudskih studija i veća autorska sloboda nisu učinili svoje) – Best years of our life. Nakon rata na Pacifiku i u Europi, trojica američkih vojnika vraćaju se u svoje rodno mjesto u kojem se pokušavaju nositi sa izazovima koje za njih predstavlja novoizgrađena civilizacija. Dok su na velikom dijelu zemaljske kugle bjesnili ratovi, dok su golobradi mladići gubili glave na normandijskim plažama i pacifičkim džunglama, američko tlo, nedotaknuto ratom i razaranjem gradilo je vlastitu kulturu – pomalo odjeljenju od ostatka svijeta, pomalo eskapističku u svojim medijskim proizvodima i tek nominalno zainteresiranu za neki rat na drugom kraju svijeta. U tu i takvu civilizaciju vraćaju se trojica vojnika iz ovoga filma, potpuno nespremni na civilizacijsku buku, a iduća će tri sata gledatelj zajedno s njima, u melodramatskom tonu prožetom tragovima nostalgije, proživljavati njihove živote i pitati se ne bi li im bilo bolje da su glavu ostavili na nekom neucrtanom pacifičkom otoku.

Gregov Colby počinje sličnom premisom. Drugi svjetski rat je završio i trojica američkih pilota vraćaju se u domovinu s jednim jedinim ciljem. Prikupiti dovoljno sredstava kako bi osnovali vlastitu avionsku kompaniju. Metoda kojom će se služiti kako bi ostvarili ovaj cilj, prilično je očekivana i u skladu je sa žanrovskim paradigmama – naši će piloti osnovati detektivsku agenciju. Ovo će Gregu dati povoda, ne samo da ispuni stranice tučama i pucnjavom, već i da europskom čitatelju devedesetih ponudi vlastitu viziju Amerike s kraja četrdesetih – njenih gradova i nerazvijenih sredina, velikih megalopolisa i zapuštenih krčmetina smještenih na fantomskom interstateu koje se nisu značajnije promijenile od vremena Divljeg zapada. Ne znam bi li se Amerikanac, odrastao na mitu o američkom snu, složio s ovakvom vizijom jednog Francuza, no činjenica je kako je Greg uspio evocirati osjećaj familijarnosti. Familijarnosti prema mjestu i vremenu kojeg niti smo vidjeli niti smo proživjeli, ali smo o njemu toliku puta čuli iz raznih izvora da ga gotovo smatramo svojim vlastitim. I upravo tu leži problem, ako to možemo problemom nazvati, jer Greg, kako svojom naracijom tako i idejom o stripu koja leži u pozadini, daleko zaostaje za stripom iz devedesetih. Na neki način, pišući o vremenu od prije šezdeset godina, kao da je i sam medij vratio u ono doba, a to je nešto što iz današnje perspektive ne možemo olako prihvatiti. Pokušat ću ukratko objasniti svoje stavove.

Colbyjeve su avanture izlazile u razdoblju od šest godina. Prvi album – Altitude moins trente izašao je 1991., a posljednji Bombardier pour Mexico 1997. U tom se razdoblju na svjetskoj sceni svašta dogodilo. U svijetu stripa Morre, Miller, Spiegelman i Eisner su objavili svoja epohalna djela, na scenu dolazi osobno računalo koje iz korijena mijenja pojam zabave za mnoge generacije, kritička i teorijska scena u književnosti, stripu i filmu duboko je zaronila u poststrukturalističke metode, a čak ni Amerikanci više ne vjeruju u Američki san. Pada Berlinski zid, Hladni rat završava i počinje era globalizacije ili, ako netko još uvijek vjeruje Fukuyami, kraja povijesti. U svemu tome, Greg se drži stare priče o vojsci i vojnicima, priče koja je dominirala erom holivudskih studija i osnovne ideje u kojoj je zanimanje vojnik nešto glamurozno i poželjno – nešto što bi trebalo očarati i privući djecu i navući ih na kretanje u tom smjeru. Istina i holivudski film devedesetih kao i računalne igre masovno su eksploatirali Drugi svjetski rat i u tome su se rijetko kad odmaknuli od spektakla, od glorifikacije klanja, požrtvovnosti i odanosti domovini. Premda su Cimino i Copola i ponekad Aldritch već odavno kazali sve što se ima reći na tu temu. Greg sa Colbyjem ostaje u toj glamuroznoj poetici i svojim čitateljima predstavlja junaka zračnih bitaka nad Pacifikom, smatrajući kako ga već to što je riječ o pilotu čini dovoljno zanimljivim publici koja u vrijeme nastanka stripa počinje odrastati. Moguće je da to i jest tako. Moguće je kako je dječjem stripu sasvim dovoljno da njegov junak obavlja kakvo egzotično zanimanje i da nitko ne postavlja pitanja oko toga. Dovoljno je sjetiti se svih dogodovština raznih istraživača, vojnika i avanturista koje smo kao djeca pročitali. I sam Greg se doduše sprda s tom tendencijom te u trećem albumu svoje junake šalje na set filma koji se bavi drugim svjetskim ratom, set koji iz perspektive ratnih sudionika s ratom ima veze kao avokado s kvantnom fizikom.

Problem nastaje onda kada Greg izađe iz okvira žanra i kada u akcijsku pripovijest o kriminalcima i detektivima ubaci sociološku kritiku i viziju društva koja odstupa od, za strip te vrste očekivanog, eskapizma. Jer Colby nije poput Bruna Brazila, njegove akcijske scene nisu same sebi svrhom niti su njegovi junaci tek papirnate kreacije bez duše (premda bi se samoj karakterizaciji glavnih likova iz Colbyja dalo štošta prigovoriti) – Colby je, prije svega, na realnosti utemeljen strip. Premda se ta realnost uglavnom svodi na mizanscenu i na vizualnu reprezentaciju od strane Blanc-Dumonta. Ono što ga nosi u nekom ozbiljnom smislu nije žanrovska potka (koja je u osnovi osrednja), već duh epohe koji izbija iz crteža i koji ga, barem donekle, izvlači iz sivila prosječnosti.

Problem s Colbyjem dvojake je naravi. S jedne strane, kao priča o američkom poraću kasni pedeset godina i ne dolazi od Amerikanca. Premda se Greg dotiče društveno osjetljivih tema poput odnosa prema Indijancima i Japancima, nikad se ne upušta u ozbiljniju kritiku ni politike ni ideologije te iz njega možemo iščitati vrlo malo toga što nam već nije poznato. S druge strane, kao akcijski strip o kriminalcima i detektivima, Colby se ne odmiče od žanrovskih standarda. Junaci su dobri i bez mane, a negativci zli špekulanti i kriminalci koji isključivo misle na vlastiti dobitak. Natruha dubine ni želje za njom tu jednostavno nema.

Autor: Matko Vladanović

Komentari (0)

Prikaži/Sakrij komentare

Prikaži/Sakrij formu za unos

Ime

Email

Komentar

smaller | bigger

Upišite prikazane znakove

Dodaj komentar