Nakon desetak dana anketa o odabiru izdavačke strategije, čiji je cilj bio pomoći mom kolegi nakladniku (usput, izmišlja i mulja onaj koji tvrdi kako je cijela anketa osmišljena zbog Bookglobea; odista se radi o jednom našem uglednom malom nakladniku, ponajviše poznatom po odvažnom tiskanju važnih znanstveno-fantastičnih i fantasy romana, te nekih ključnih djela svjetske literature, no čovjek mi nije dao odobrenje da se u tekstu koristim imenom njegove tvrtke, pa sam to, za razliku od nekih beskrupuloznika, poštovao) da odluči hoće li ubrzati ili usporiti svoju izdavačku djelatnosti, rezultat glasanja gotovo je izjednačen. Određenu prednost (21. lipnja) od 58.8 % ostvarili su oni što zastupaju filozofiju kako bi izdavač trebao riskirati i pojačavati tempo objavljivanja strip naslova. Nešto je manje onih koji vjeruju u strategiju «požuri polako» jer bi takav pristup trebao smanjiti rizik kojemu se nakladnik u poslovanju izlaže.

Iako je uzorak glasača relativno mali pokazuje upravo ono što sam i pretpostavio: donošenje odluke nije nimalo jednostavno. Kako moj kolega tvrtku dijeli popola s partnerom, a njihovi su stavovi o strategiji upravo onoliko dijametralno suprotni koliko su suprotstavljena bila pitanja u anketi, možete i sami zamisliti koliko će im teško biti odabrati put u budućnosti.

Priznajem, ni sam im nisam u mogućnosti ponuditi koristan savjeti. S jedne strane, moj partner Berni i ja za ovu smo godinu planirali nešto više od stotinjak knjiga i do sada se plana uspijevamo držati relativno dobro (do sad ih je objavljeno tridesetak, u štampariji je još desetak, a uskoro će još deset naslova na tiskanje, pa ćemo u godišnjem planu vjerojatno podbaciti tek desetak posto) što jasno pokazuje kako smo odabrali prilično agresivnu izdavačku strategiju, no istodobno u novinama i magazinima posljednjih dana imamo priliku pratiti gorku sudbinu dvojice menadžera jedne od najvećih hrvatskih turističkih agencija te promišljamo koliko se ona odista isplati. Još prošle godine jedan je od te dvojice iz ruku predsjednika vlade primio Zlatnu kunu, nagradu za najboljeg poduzetnika godine. Mladi je biznismen startao izuzetno optimistično, a iz pouzdanih izvora doznajem, i kompetentno. U vrlo kratkom roku zavladao je gotovo cijelim tržištem te poslovanje širio u susjednim zemljama i po cijeloj Evropi. Podizao je kredite, kupovao najkvalitetnije i najveće turističke i putničke agencije, te zahvaljujući tome proširio radijus svog djelovanja do neslućenih razmjera. Svatko, uključujući i mene, bio bi idiot kada bi tvrdio kako je njegov plan bio promašen. Čovjek je razmišljao zdravo i probitačno, a poslove poteze vukao logično i u skladu s dobrim poslovnim običajima. Pa ipak...

Uletjela je recesija, turističko se tržište urušilo, krediti došli na naplatu. Sada brojni zaposlenici umjesto plaće koriste neprodane aranžmane za egzotična odredišta i tamo troše vlastitu ušteđevinu, a naš je menadžer godine, po kratkom postupku, smijenjen i praktički protjeran iz tvrtke kojoj je suvlasnik.

Dok su se ova dramatična zbivanja razmotavala krenuo sam u lov na jeftiniju aviokartu do New Yorka i sjetio se poznanika koji već godinama vodi malu putničku agenciju. Na žalost nije mi mogao pomoći jer se sve karte za datume koji su mi odgovarali rasprodao. Uz kavu priznao mi je kako rezervira otprilike 25 do 30% manje kapaciteta no što ih odista može plasirati. Na moje pitanje zar mu nije žao svih prihoda i provizija koji mu zbog toga propadaju odgovorio mi je da neki ljudi čašu vide dopola punom, a drugi dopola praznom. Da, ali zbog takvog gledanja na stvari ljudi poput mene osuđeni su kupovati putne karte po znatno višim cijenama od velikih avioprijevoznika. Na žalost, kaže moj poznanik, to nije moj problem. Objasnio mi je kako se ne želi izložiti riziku da snosi troškove krivo procijenjenih rezervacija. Već godinama u tvrtki radi sam, dobit je minimalna, na minimalcu je, ali ne strahuje zbog recesije. Preživjet će ju kao i sve ranije ili nadolazeće krize. Sitno, ali sigurno.

Sad je dobro vrijeme da istaknem najvažnije: turizam je zasigurno najprofitabilnija hrvatska privredna grana, višestruko isplativija i sigurnija od izdavaštva, a vjerojatno stostruko konkurentnija od strip nakladništva. Zbog kraha novinskog izdavaštva cijene papira divljaju, recesija rastjeruje kupce, rokovi plaćanja se produžuju čak i na duže od onih iz devedesetih godina prošlog stoljeća (više od 180 dana od ispostavljanja faktura), a uvjeti poslovanja postaju teško održivi. Primjer: početkom ove godine kontaktirala me je voditeljica prodaje onoga što bismo mogli nazvati jedinim knjižarskim lancem u Hrvatskoj tražeći da uobičajeni rabat promijenimo u njihovu korist. Tražila je odobrenje rabata od 65%. Na moje pitanje zašto bih prodavaču osigurao veći komad kolača od onoga što ga ja kao proizvođač dobivam lakonski mi je odgovorila: «Pa zbog toga što bismo mi tada više zarađivali.». Gospođa je u međuvremenu, hvala Bogu, lansirana iz tvrtke kao iz cirkuskog topa, ali mislim da vam je koliko-toliko jasno čemu se ovdje radi.

I sada, umjesto da kolegi nešto pametno savjetujem ne ostaje mi drugo nego se zbunjeno češkati po glavi i slijegati ramenima. Većina strip izdavača već se našla ili će se uskoro naći u vrlo uskom procijepu. Čitatelji im diktiraju povećanje produktivnosti, a tržišni signalizira upravo suprotno. Ubrzo će tiskarama dugovati tako velike svote da će biti primorani iz štamparija podizati samo onoliko primjeraka nekog otisnutog naslova koliko mogu odmah iskeširati u gotovu novcu. Dobro, nije svako zlo za zlo: na taj će način ponešto uštedjeti na troškovima skladištenja, ali istodobno neće moći svoje knjige plasirati na sva prodajna mjesta koja su im sada na raspolaganju (a njih je, priznajem, sada više nego ikada ranije) što opet znači da neće zarađivati dovoljno da isplate tiskare. Uz to, ljeto tradicionalno nije najzahvalnije razdoblje za prodaju strip albuma pa će im se prihodi još više istanjiti. Nešto boljoj sudbini mogu se nadati samo oni nakladnici koji svoje naslove nude i na kioscima jer njima baš tijekom ljeta prihodi drastično rastu što im omogućuje do pokriju troškove nastale u prethodnom periodu i jesen dočekaju čistih računa i s povelikim asortimanom naslova.

Dakle, umjesto zaključka i savjeta mom kolegi preostaje mi samo zahvaliti svima koji su u anketi sudjelovali i izrekli svoje mišljenje, te napomenuti kako se uskoro mogu nadati još zanimljivijim pitanjima. Osobno, nemam kolegi (i ostalim izdavačima koje eventualno muče slične brige) obraza sugerirati da slijedi naš primjer i krene glavom kroz zid, pa kud puklo da puklo. Svatko će odlučiti za sebe. Što se mene tiče: Banzai!

Nebulozni

Komentari (1)

Prikaži/Sakrij komentare

Jakša Barać said:

... Drago mi je zbog vašega "Banzaia",ali hoće li ga popratiti kvaliteni prijevod u svim izdanjima?

Lipanj 22, 2009

Prikaži/Sakrij formu za unos

Ime

Email

Komentar

smaller | bigger

Dodaj komentar